Prirodna ishrana Stiglica

carduel ::

Uskoro i koja fotografija.

Štiglići obožavaju suncokret pa je šteta ako se ima prostora ne zasaditi ga ili zasijati. Pored maslačka mislim da im je suncokret no. 2 na meniju.

Re: carduel
Lepo i korisno.

Kada dajem poluzrelo semenje, isečem ili polomim glave suncokreta kako bi ptice bez muke dolazile do tako ukusne hrane. Zbog toga što je bogato belančevinama i vodom, poluzrelo semenje suncokreta možemo pored poluzrelog semenja korova, svrstati u hranu prvog reda u ishrani mladunaca.
Ako se pažljivo pogleda rep ovog mužjaka, na njegovom vrhu nalazi se dupli gusarski znak (lobanja sa ukrštenim kostima)
Mali sam, al sam opak:

Milane, izbriši ovaj post jer nije u temi.
Tipično gnezdo ove godine ima tri mladunca. Što je prosek po gnezdu ove odgojne sezone koji može biti i malo manji, zbog druge i treće ture gde se u gnezdima nalaze po dva mlada.
Mladi su često nejednake veličine kao u gnezdu na slici:
Za procenu uspeha odgojne sezone još je rano. Konačni rezultati i procena uspeha uslediće tek pošto se izmitare i poslednji mladunci.

Na slici je otpad Vodopije. Ptice su pojele semenke i pupoljke. Ostala su samo stabla i nešto listova na njima. Vodopija nije bogata listovima, srećom, jer bi ova gomila koja je visoka oko 180 cm. bila još veća.
To je ostatak Vodopije iz ove odgojne sezone. Uskoro će ova gomila biti premeštena u baštu i spaljena. Čim padne prva kiša. Suva Vodopija je veoma zapaljiva. Lako se zapali i brzo gori. To je verovatno zbog etarskih ulja koje sadrži. Paljenje suve Vodobije bilo bi zbog toga opasno. Mogao sam da je u toku sezone bacam u kontejner. To bi ipak bila šteta. Ovako će poslužiti za obogaćivanje baštenskog zemljišta mineralima.
To je samo deo ukupnog otpada. Sitniji otpad od hrane ide na drugom đubrištu koje se zatim prebacuje u baštu.
Mnogo ptica zahteva mnogo prostora. Ne samo u vilijeru. Potreban je i prostor za odlaganje otpada. Bašta za zasad biljaka čijim se semenom hrane price pevačice. Kao što su Suncokret, Bosiljak, Salata...
Prostor je jedan od najvažnijih uslova za masovno odgajanje ptica pevačica. Što je veći ptostor to je više izleženih ptica u sezoni.

pozz
zanima me kad se posija suncokret,jel im se onda daje dok su zrna mala i mlada i meka ili...kako to ide,kako im dajete ustvari taj suncokret jer meni ga moja mama zasadi svake godine a tu i tamo malo ga dam pticama jer im dajem zelenja...
pozdrav

carduel ::

Re: Damir

Ove godine sam zasadio malu mini plantažu suncokreta i koristim ga svakodnevno u ishrani štiglića. Kao najbolji pokazatelj zrelosti glavica suncokreta su štiglići iz prirode koji u parovima dolaze na glave suncokreta. Ove na slikama su idealne da ih ponudiš svojim pticama.

Znači pravilo je jednostavno, učimo od ptica i nema greške.

Uskoro i koja fotografija.

Pozdrav svima

brate mili,svaka ti čast na ovome,samo mi se čini da im je to malo previše za jesti,svako koliko im to daješ...

NebojsaB ::

pošto vidim da se slike nisu učitale dobro, evo stavit ću opet, na drugi način slike
1. u prvoj posudi je ugalj (ćumur) kameni; u drugoj je glina ili cigla smrvljena; u trećoj posudi je sipina kost i odlomljeni materijal od stare štale gdje ptice dolaze da jedu minerale sa njega; u katronskoj kutiji su okenaski . morski plodovi, školjke, pjesak... i u posljednjoj providnoj posudi je med i to moj isklučivo prirodni
https://2img.net/r/ihimg/f/535/photo0286h.jpg/


2. malo pobliže uslikano ugalj, glina i pjesak sa sipinom kosti
https://2img.net/r/ihimg/f/209/photo0287.jpg/

3. malo pobliže uslikano okeanski-morski plodovi i med
https://2img.net/r/ihimg/f/849/photo0288p.jpg/

4. i sljedeće slike kako to stavljam u "ampulice" i kako jedu ptice
https://2img.net/r/ihimg/f/502/photo0292p.jpg/
mužjak
https://2img.net/r/ihimg/f/6/photo0297ni.jpg/
ženka papa lagano
https://2img.net/r/ihimg/f/717/photo0294t.jpg/
https://2img.net/r/ihimg/f/197/photo0293u.jpg/

Mislim da nema niceg posebno hranjivog zbog kojeg oni jedu to, jednostavno zbog dosade, trosenja kljuna, trosenja visak kalorija i jednostavno jedina zanimacija kojom popunjavaju prazno mesto nastalo kad prestanu da hrane mlade. Logicno, da ima neceg zanimljivog, jeli bi ga i u toku sezone.Moje misljenje, uvek sam za zelenilo kod ptica, bez obzira koliko ga brzo trosili.

Zokbok988 ::

Mislim da nema niceg posebno hranjivog zbog kojeg oni jedu to, jednostavno zbog dosade, trosenja kljuna, trosenja visak kalorija i jednostavno jedina zanimacija kojom popunjavaju prazno mesto nastalo kad prestanu da hrane mlade. Logicno, da ima neceg zanimljivog, jeli bi ga i u toku sezone.Moje misljenje, uvek sam za zelenilo kod ptica, bez obzira koliko ga brzo trosili.

Kidanje kore sa grančica drveća nije ni malo lak posao za Štigliće. Oduzima pticama prilično energije. Ponašanje ptica je uvek racionalno celishodno i svrsishodno. Čak i kada ne primećujemo smisao u nekoj reakciji ptica, ne znači da je reakcija besmslena, već to znači da nedovoljno poznajemo ptice.
Činjenica da ptice revnosno, svakodnevno uništavaju zimzeleno drveće u volijeru govori u prilog petrebe ptica za nekim materijama kojih ima u kori drveta.
Predpostavljem da su to smole kojima obiluje kora zimelenog drveća (mada ptice rado gule kori i sa drugih grančica, ostalih vrsta drveća zvisno od sezone).
Smole su ugljovodonična jedinjenja. Smole sadrže ketone, aldehide, alkohole, masne kiseline...
Masne kiseline, naročito esencijalne su veoma važne za kvalitet i saj perja ptice. Pored toga kora je bogata biljnim vlaknima koja pomažu u procesu varenja hrane. Velika je verovatnoća da se u smolama zimzelenog drveća nalaze i neke baktericidne, fungicidne i bakteriostatičke materije, jer smola štiti biljku od parazita i raznih insekata.
U svakom slučaju kidanje kore sa grančica nije beskorisna navika, već potreba naših ptica, koja ima određeni stepen korisnoisti ne samo po njihovo fizičko već i psihičko zdravlje.
Ako držite Štigliće u kavazima, povremeno okačite za rešetke kaveza vršne grančice zimzelenog drveća. Time nećete naškoditi pticama .Naprotiv.
Uzgoj Štiglića zasnovan je na velikom broju ,,sitnica,, koje se međusobno dopunjuju i vode ka cilji i uspehu. Jedna od tih ,,sitnica,, je omogućiti pticama da ljušte koru sa mladih grana drveća.

Ne znam koja je ovo biljka ali sam primetio da cajzlići, zelentarke i štiglići posećuju ove žbunove svakodnevno. Ako neko zna o kojoj biljci se radi neka napiše.

Zokbok988 ::

Mislim da nema niceg posebno hranjivog zbog kojeg oni jedu to, jednostavno zbog dosade, trosenja kljuna, trosenja visak kalorija i jednostavno jedina zanimacija kojom popunjavaju prazno mesto nastalo kad prestanu da hrane mlade. Logicno, da ima neceg zanimljivog, jeli bi ga i u toku sezone.Moje misljenje, uvek sam za zelenilo kod ptica, bez obzira koliko ga brzo trosili.

Istina je verovatno kao i uvek negde oko sredine. Gledao sam stiglice koji nemilosrdno kljunovima paraju neku zelenu debelu duplo lepljivu traku koju je odgajivac koristio za namenu lepljenja nosaca stajalica u boxovima. Dakle dosada, obest, makar u listovima/korama zimzelenog i drugog drveca ima za ptice korisnih materija, pre svega tanina i gorkih materija koje ih stite od crevnih parazita.

Jutros je kod mene bilo -10. To nije smetalo pticama da budu raspoložene za jedan obrok salate. Zelenilo treba davati i zimi jednom do dva puta nedeljno. Povremeno se čije pesma Slavuja što je veoma neobično za ovo doba godine. Oglašava se stari mužjak izležen 2006-te. S obzirom da peva, jutarnji jaki mraz nije mu naškodio. Prvi put ove godine nisam ubacio Slavuje u boks sa grejenjem. Do sada dobro podnose niske jutarnje temperature.

Snimaj ako možeš slavuja kako peva po snegu , to bi bio jak snimak

Milane,
jel nije ovo neko divllje zelje?? Ima ga u milion varijacija, lisce otpalo, seme ostalo..
Nego, spremi ti seme za prollece, da otklonimo sumnje...

ČIME SE HRANE ŠTIGLIĆI

autor Nerkes Sokol Vol II


Sjemenje raznih vrsta čičaka (Arctium especc.) je hrana štiglićima već s kraja ljeta, posebno u jesen i zimi. Posebno je važno što čaške ovih čičaka ostaju na stabljici sve do dosta jakog snijega, pa su dostupne i tokom većeg dijela zime. Čak i onda kad pod teretom snijega padnu na tlo, štiglić lahko prepoznaje gdje se sjemenje može iščeprkati. Kod nas je najviše raširen zeleni čičak (čkalj, veliki čičak – A.l.) ali se na istim staništima pojavljuju i druge vrste.



Kod A. minus su cvijetne glavice nešto manje, grimizne, a rijetko i bijele boje, dok kod A. tomentosum oko tamnogrimiznih cvjetnih glavica stoje paučinasti i vunasti ovojni listovi. Štiglić rado konzumira sve tri vrste ali i sjemenje brojnih hibrida koje je međusobno jako teško razlikovati.
Jedna od najomiljenijih «štiglićevih trava» je svakako stričak (vražji stric) – Carduus acanthoides. Prelijepa dvogodišnja glavočika grimiznocrvenih cvijetnih glavica naraste 30 – 200 cm u visinu – po korovištima, uz puteve i po drugim zapuštenim mjestima, sve do oko 1600 m NV. Štiglići ga masovno posjećuju sve od juna do početka oktobra ali je ovo draga hrana i svim drugim češljugarkama.


Osim ovog strička, kod nas se može naći više od deset drugih vrsta (C.nutans; C.pycnocephalus; itd.), koje se također međusobno križaju i koje štiglić koristi u svojoj ishrani. Sličnost u naučnom nazivu strička i štiglića (Carduus – Carduelis) najbolje pokazuje koliko je ova biljka karakteristična upravo za njega. Slično je i sa češljugom (Dipsacus laciniatus i D. silvestre), čijom je zaslugom štiglić dobio i drugo najčešće ime koje se koristi kod nas – češljugar.
C.nutans


C.pycnocephalus

Malo teže ali za nuždu ipak uspješno, štiglići vade sjemenke čak i iz bodljikave sikavice (Silybum m.). Osušene bodljikave «glave» ove biljke, koja u visinu zna narasti i preko dva metra, su zahvaljujući upravo jatima štiglića očišćene od sjemenja već krajem jeseni, a ponegdje i znatno ranije. Srodne njoj su i brojne duge «sikavice» poput šikaline (Picnomon acarna), bijele sikavice (Onopordon acanthium), žutog sikavca, bijele boce, bijele sikavice, vilinog sita, itd. Nije iz svih uvijek jednostavno izvaditi sjemenku. U ovisnosti od toga koliko ima i drugih izvora hrane, kojima se lakše može zadovoljiti, štiglić će više i manje opsjedati i neke od ovih «boca» koje imaju vrlo tvrdu i bodljikavu ovojnicu.
U bosanskim baščama štiglići tokom ljeta rado posjećuju procvjetale stabljike kupusa (Brassica oleracea) i salate (Lactuca sativa) ali im najveću poslasticu predstavljaju bosiljak (Ocimum basilicum) i cikorija (Cichorium intybus). Cikorija (konjogriz, vodopija) je posebno važna, jer tamo gdje je ima, ima je u velikim količinama. Zapravo, štiglići hranom ne oskudijevaju tokom većeg dijela godine, tako da posjećenost na ovim biljkama tokom ljeta znači da im zaista sasvim odgovaraju po ukusu. Naročito bosiljak odiše posebnim mirisom aromatičnih ulja. Bosiljak obično biva ubran i osušen u domaćinstvima, cvati kupusa, kelja i salate brzo prođu, no cikorija još dugo ostaje izvor dragocjenog sjemena, čak i duboko u zimu.
Štiglići vrlo rado jedu i suncokret (Helianthus annuus). Kod nas, osim u sjevernim područjima zemlje, suncokret ne predstavlja važnu industrijsku biljku. Obično se nalazi na manjim površinama ili uz druge ratarske kulture (kukuruz i sl.). Postoji više vrsta i rasa suncokreta, a štiglići imaju teškoće sa onima koji imaju krupnije i tvrđe sjeme. Već krajem ljeta suncokreti po našim poljima postaju meta velike i močvarne sjenice (P. maior i P. palustris), ponekad i brgljeza (Sitta europaea) ali ga doslovno dokrajče u jesen jata zelendura, konopljarki i zeba bitkavica. U polju, rijetko glavice suncokreta dočekaju oktobarski dolazak sjevernih zeba, a kada i jeste tako, onda se i ova ptica pridruži gozbi sa već spomenutim. Zbog velikog sadržaja masti, ne postoji bolja hrana za ishranu mnoštva ptica pred hladne zimske dane.
Najomiljenija proljetna hrana štiglića je maslačak (Taraxacum officinale.). Poznat kao ptica koja ne silazi baš rado na tlo, tada čitava jata štiglića u velikom broju ili u parovima pretražuju livade okićene maslačkovim žutim cvjetovima. Zrele sjemenke maslačka su svijetlosmeđe boje, veličine 3-4,5 x 0,8-1,1 x 0,5 mm. Jedna jedina biljka godišnje daje do 7000 sjemenki, a hiljadu sjemenki teži oko 0,7 grama. Više od zrelog sjemenja štiglići maslačak troše dok je još zatvoren u «lulicama» i dok su sjemenke mliječne,svijetložute ili bijele boje. Treba znati da se sastav mliječnog soka u maslačku mijenja u toku godine. U proljeće, upravo kad ga ptice najviše konzumiraju, sastoji se od bjelančevine, smole, jednoj tvari sličnoj smoli koja se zove tarakserin i gorkog taraksina. Već sredinom augusta umjesto mliječnog soka se stvara inulin. Odprilike tada, štiglići i druge ptice za njega smanjuju zanimanje i okreću se nekim drugim izvorima hrane. Osim pupova drveća, posebno voćaka, maslačak uz bokvicu predstavlja prvu blagodet nakon teške zime ne samo za štiglića već i za mnoge druge zebe. Najvjerniji posjetitelji su mu još konopljarka, zelendur i žutarica, a i lugarini mu se neobično raduju kada prispije i u planini. Razne vrste bokvice (Plantago specc.) su draže konopljarkama nego štigliću. Jedino nešto češće od ostalih štiglić posjećuje veliku bokvicu (P.maior).
Važno je istaći još dvije biljke u štiglićevoj ishrani. Prva je obična gorčika (Sonchus oleraceus), koja po svom izgledu ponešto i podsjeća na maslačak i koju nalazimo posvuda po rastresitim i čak kamenitim terenima, po oranicama, u vrtovima, vinogradima i na ruderalnim staništima. U literaturi se često može naći i pod nazivima kostriš ili zečija salata. Sjemenke su još sitnije no one u maslačka, tako da hiljadu sjemenki teži tek 0,3 grama. Kao hrana za štiglića je gorčika bitna u ljeto i ranu jesen. Vrlo srodne gorčiki su i vrste kao kozija brada, ognjičina, salatika, divlja salata, crni korijen, itd., sve važne biljke u štiglićevoj prehrani. Treba napomenuti da osim obične gorčike, štiglić jede i sjemenje poljske gorčike (S. arvensis), ali manje rado od prije spomenute vrste.
Pored već spomenutih,jako važno je ukazati i razne vrste osjaka, a posebno na poljski osjak (Cirsium arvense) koji nalazimo da raste sve do subalpinskog pojasa po livadama, oranicama, vinogradima i voćnjacima ali i na zapuštenim i nepoljoprivrednim terenima. Težina jedne hiljade sjemenki je oko 1,1 gram. Cvjeta ljeti i u jesen, kad ga posjećuju štiglići u velikom broju. U stvari, osjaci su po svojoj rasprostranjenosti kod nas rašireniji nego sami čičak i u odnosu na njega štiglićima pružaju bigatiju trpezu. Osjaci rastu čak i po livadama, uz druge trave, što je sa čičkom rjeđi slučaj. Na žalost, kod osjaka sjeme nije na biljci upravo onda kad je najpotrebnije – za najhladnijih i najsnježnijih mjeseci – pa to čičku daje neizmjernu prednost.
Još čitav niz korova i drugih jednogodišnjih i dvogodišnjih biljaka štiglić koristi u svojoj prehrani. Recimo, mišjakinja (Stellaria media) je važna zbog toga što na njoj ostaje dosta sjemena i zimi kad je kod većine biljaka ono već opalo i nalazi se na tlu, pod snijegom. Pepeljuge (Chenopodium specc.) su također posjećene, posebno od žutarice i štiglića, sve dok prvi snijeg s ledom potpuno ne obori stabljike. Divlji mak (Papaver rhoeas) konzumiraju kad su plodovi već sasvim suhi, rusomaču (Capsella b.-p.) ako mogu cijele godine, običnu konicu (Galinsoga parviflora) najviše u jesen, itd.
Sjemenje nekog drveća i grmova je u štiglićevoj ishrani posebno važno zimi ali i u ostala doba godine, ovisno o njegovom zrenju. On nije krstokljun pa da ga onako stručno vadi iz češera sjemenje jele, bora, smrče i drugih crnogoričnih vrsta. Sjeme jele (Abies alba) je za njega nedostupno dok se češeri sami potpuno ne otvore i ono ne padne na tlo. Kako tamo nerado zalazi, konzumira ga tek zimi. Viđeni su za hladnih dana kako pokušavaju iščeprkati nešto i iz češera smrče (Picea abies) ali teško da su od toga imali puno koristi, a još je teže sa sjemenjem raznih borova (Pinus specc.). Sasvim je drugačije sa sjemenjem drveća kao što je breza (Betula pendula i dr.) i johe (Alnus specc.). Posebno mu dobro dođe joha (crna i bijela), jer joj se sjeme može konzumirati cijelu zimu. Tad se vidi u društvu lugarina kojima je to omiljena hrana. I brojne druge vrste drveća kao što su vrbe (Salix specc.), topole (Populus specc.), brijestovi (Ulmus specc.), javorovi (Acer specc.), jasenovi (Fraxinus specc.), pa čak i bukva (Fagus sylvatica) - čiji je plod dosta krupan, nude mu hranu po izboru. U gradovima, po vrtovima, parkovima i drvoredima se naganjaju po raznim rasama bijelog javora (Acer pseudoplatanus), gorskog jasena (Fraxinus excelsior) i platanima (Platanus specc.) pa čak i tu nalaze toliko potrebnu hranu.
U mnogo manjoj mjeri nego neke druge ptice, poput zimovki i drozdova štiglić također konzumira i razne bobice i plodove. Ipak, naći će se kako ustrajno čeprka oštrim kljunom po plodovima pasje i divlje ruže (Rosa canina i R. arvensis), a ni zaostalo napuklo voće neće uvijek zaobići.
Istražujući ishranu štiglića na našim prostorima, ustanovilo se više desetina vrsta korova, trava i drveća čije sjemenje, pupove ili listove štiglići konzumiraju u toj mjeri da se slobodno može reći da im to sačinjava preko 90 procenata njihova prirodnog godišnjeg jelovnika. Neki od ovih izvora (čičak, maslačak…) su dobro znani ali neke druge, isto toliko važne, malo se poznaje. Naravno, u različitim područjima, ovisno o klimatskim i drugim faktorima, uspijevaju različite vrste ovih biljaka. Najraširenije i po štiglića najvažnije su slijedeće:
čičak zeleni (repuh) – A.lappa, sjemenje – jul/septembar/zima
Mladi listovi sadrže 23-40 mg% vitamina C i oko 11 mg% karotina. Uz to, sadrži sluz, treslovine i nešto eteričnog ulja (čičkovo ulje).
- čičak mali – A. minus, sjemenje
- čičak grimizni (putenasti čičak, maljavi čičak) – A. tomentosum,
sjemenje – jun/jul - septembar/cijela zima
šumski čičak – A.nemorosum, sjemenje
Ovaj čičak naraste do 2,5 m u visinu i raste u svijetlim brdskim šumama..
modri različak; sjemenje/ljeto, jesen
veliki različak
osjak–C. oleraceum, sjemenje - jun/septembar - novembar/zima
poljski osjak – C. arvense, sjemenje - kraj ljeta, jesen
kopljasti osjak – C. lanceolatum, sjemenje – jul/oktobar/zima
prilegli osjak – C. acaule, sjemenje - jun/jul - oktobar/zima
stričak (vražji stric, veliki badelj) – C. acanthoides, sjemenje - jun/septembar/zima
pognuti stričak (badelj) – C. nutans, sjemenje (poluzrelo i zrelo) - jun/septembar/zima
debeloglavi stričak (mali badelj) - C. pycnocephalus, sjemenje (poluzrelo i zrelo) - jun/septembar/zima
šikalina (piknomon) –Picnomon acarna, sjemenje (zrelo) – jesen/zima
Ova biljka pripada mediteranskoj flori, tako da se kod nalazi u južnoj Hercegovini.
bijeli stričak ( oslobod ) - Silybum marianum, sjemenje - jun/august/cijela jesen i zima
bijela sikavica (magareći čkalj) - Onopordon acanthium, sjemenje - jun/septembar/jesen - zima
žuti sikavac ( bodalj ) – Carthamus lanatus, sjemenje – maj/ august/ jesen - zima
bijela boca ( dikica ) – Xanthium spinosum, sjemenje; juli/oktobar/ cijela zima
plava sikavica (obična sikavica) – Echinops ritro, sjemenje – jul/septembar/jesen/zima
vilino sito ( kravljak ) – Carlina acaulis, sjemenje - jul/septembar ( ponekad cvate i u decembru / januaru ), zima
gomoljasti lavlji zub – Leontodon tuberosus, sjemenje (posebno poluzrelo) – jul/oktobar (posebno jul/august)
Ovo je pretežno mediteranska biljka, raste uglavnom u priobalnom području ili krajnjem jugu Hercegovine.
dlakavi lavlji zub – L. hispidus, sjemenje (posebno poluzrelo) – maj/oktobar (posebno maj/august)
Ovaj lavlji zub raste po cijeloj zemlji u nekoliko formi.
jagušac (grkuša) – Picris hieracioides, sjemenje (posebno poluzrelo) – jun/septembar (posebno jun/august)
repatka (babljača) – Urospermum picroides, sjemenje (posebno poluzrelo) – april/jul
zečevac (dimak) – Crepis sancta, sjemenje (posebno poluzrelo) – mart/maj
mala žutenica (zvečka) – Chondrilla juncea, sjemenje (posebno poluzrelo) – jul/septembar
kozobrad (kozja brada) – Tragopogon pratensis, sjemenje - maj/august
Više različitih vrsta biljaka se naziva kozijom bradom. Ovdje su zbog toga i dati još neki drugi nazivi, kao i obavezno naučno ime, da ne bude zabune oko njihovog određivanja.
Ognjičina (škrbinka) – Lapsana communis, sjemenje – jun/ septembar
Salatika (zečiji lopuh) – Mycelis muralis, sjemenje – jul/ august
divlja salata (loćika) – Lactuca perennis, sjemenje/mladi listovi – maj/jun/cijelo ljeto
Ova je salata mnogo vrijednija po svom sastavu od vrtne salate (L. sativa). U 100 gr. lista ima 40 - 54 mg askorbinske kiseline i oko 8 mg karotina.
obična konica (vražija trava) – Galinsoga parviflora, sjemenje/sitni listovi i cvijetovi - maj/oktobar
Konica je mnogo češća u ishrani žutarice (Serinus serinus) i konopljarke (Carduelis cannabina) ali je konzumiraju i štiglići, posebno kad u njivama raste između suncokreta.
obična gorčika (kostrič, kostriječ) – Sonchus oleraceus, sjemenje (posebno poluzrelo) – maj/septembar
poljska gorčika – S.arvensis, sjemenje (posebno poluzrelo) – jun/septembar
Postoji još nekoliko vrsta gorčike i svima se hrani i štiglić i većina drugih zeba (posebno zelendur, konopljarka i žutarica)
maslačak ( radič ) – Taraxacum officinale, sjemenje (posebno poluzrelo ), mladi listovi - april/ oktobar (posebno rano proljeće)
Maslačak je u ishrani štiglića opće poznat, slično kao čičak, stričak, sikavice,kostriječ ili osjaci. Također je omiljena hrana brojnim drugim zebama, naročito u rano proljeće. Osim njega, na vlažnijim staništima se može naći i tzv. močvarni maslačak - T. palustre.
rusomača (pastirska torbica) – Capsella bursa - pastoris, sjemenje, mladi listovi - sva godišnja doba
Iako je žutarica i konopljarka naročito konzumiraju u proljeće i ljeto, za štiglića je ponekad važna upravo zimi, jer tokom ljeta radije konzumira neke druge, sa krupnijim sjemenjem i sa više mliječnog soka. Inače, sadrži oko 110 mg% vitamina C i 7 mg% karotina.
poljska gorušica ( divlja gorušica ) – Sinapis arvensis, sjemenje / maj – septembar / jesen , zima
Osim ove gorušice naći će se kod nas i štiglić će konzumirati sjemenje crnae (Brassica nigra) i bijele (Sinapis alba).
Mišjakinja (ptičija trava) – Stellaria media, sjemenje/mladi listovi – preko cijele godine
ptičija grahorica (ljubičasta grah.) – Vicia cracea, sjemenje - jun/august/jesen - zima
Osim ove, kod nas konzumira i sjemenje još nekoliko vrsta grahorice ali manje rado od drugih vrsta korova.
sve bokvice (trputci) – Plantago specc., sjemenje / mladi listovi - cijele godine
Posebno se ističe visok sadržaj karotina (9-17 mg%) i nekih elemenata (kalij –460 mg%) te fitoncidi koji djeluju antibakterijski.
ptičji dvornik (troskot) – Polygonum aviculare, sjemenje, mladi listovi / ljeto, jesen, zima
Sadrži velike količine vitamina C ali to je manje važno u ptičjoj ishrani koliko visok sadržaj karotina – više od 12 mg%. Osim toga, sav nadzemni dio biljke sadrži i dosta visok postotak šećera - oko 2,5%.
obični štavelj (kovrčava kiselica) – Rumex crispus, sjemenje (poluzrelo i zrelo), mladi list – jul - august/jesen
štavelj konjštak (konjski štavelj) – R. obtusifolius, sjemenje (poluzrelo i zrelo), mladi list – jul - august
Osim ove dvije, kod nas se može naći još nekoliko vrsta kao i njima srodnih koje štiglići koriste u svojoj ishrani. Obični štavelj do oko 1500 m NV, a konjštak i na visinama do 2000 m, predstavljaju važan izvor hrane i za brojne druge ptice. Posebno je važna njegova uloga u prehrani na planinskim područjima kad vrijeme dospijevanja sjemenja poklapa sa vremenom izvođenja većine mladih ptica kod lugarina, konopljarki, žutarice, zimovki, itd.
korovsko proso; sjemenje; ljeto, jesen, zima
sivi muhar (sinje proso) – Setaria glauca, sjemenje (poluzrelo i zrelo) – jun/septembar
zeleni muhar – Setaria viridis, sjemenje – kao prethodno
divlji kupus – Brassica oleracea, sjemenje - ljeto, rana jesen
Čitav je niz srodnih vrsta i podvrsta čijim se sjemenjem hrane ptice. Opće poznate su gotovo sve varijante kupusa iz uzgoja, kao i druge vrtne odlike (kelj, karfiol…).
Bosiok (vesliđan) – Ocimum basilicum, sjemenje – jun / septembar - ljeto, jesen / zima
Cikorija (vodopija, konjogriz) – Cichorium intybus, sjemenje – jun/septembar - cijele godine
Suncokret – Helianthus annuus, sjemenje - kraj ljeta, jesen, zima
repica (bijela repa) – Brassica campestris, sjemenje; osobito kraj ljeta/jesen
lan – Linum usitatissimum,sjemenje-ljeto,jesen/zima
Osim pitomog lana, štiglić (i druge ptice) u prirodi konzumiraju i sjemenje lanilista (Linaria vulgaris) i divljeg lana (Linum catharticum).
divlja ruža (pasja ruža) – Rosa canina, sjemenje iz ploda; jesen, zima
jela, smrča, bor; sjemenje, mlade iglice; cijele godine
bukva; sjemenje; rijetko u zimu
jasen; sjemenje
javor; sjemenje
platan; sjemenje; jesen, zima
vrba; sjemenje, pupovi; proljeće, ljeto
breza; sjemenje; ljeto i jesen
joha; sjemenje; od jeseni preko cijele zime
topola; sjemenje, pupovi; proljeće, ljeto
Odgajivače štiglića oduvijek zanima ishrana štiglića u prirodi. U nastojanju da njihove ptice što bolje pjevaju, imaju što ljepše boje i sl., pokušat će svaki od njih naći «tajnu» travu koju niko drugi ne poznaje. U suštini, sastav sjemenja koje je štigliću na raspolaganju u prirodi je vrlo sličan sastavu sjemenja koje mu se nudi i u zatočeništvu. U tom smislu uobičajeno sjemenje kao što je konoplja, lan, svijetlo sjeme, ljuštena zob, proso, crno sjeme, uljana repica, itd., nimalo ne zaostaje za sjemenjem gore spomenutog bilja. Razlika će prije biti u zelenoj hrani, odnosno zelenim dijelovima biljaka kao što je maslačak, bokvica, rusomača, mlade iglice četinara, pupovi voćaka, itd.,gdje se nalaze one supstance (prije svega vitamini, provitamini i minerali) koje ni jedno sjeme nema ili ga nema u potrebnoj mjeri.

Re: Milan
Odličan članak. Dva puta sam pročitao.

Kada se u kući sprema Spanać za ručak ne treba baciti ostatke Spanaća. Štiglići se uvek obraduju svakom zelenilu:
O hranljivoj vrednosti spanaća samo ukratko, jer se detaljniji podaci mogu naći na netu. Sa aspekta odgajivača Štiglići važan je beta karotin kojim spanać obiluje. O važnosti karotina za boju Štiglića ne treba ni govoriti o tome se sve zna.
Spanać je bogat C vit. K vit. Folnom kiselinom, Kalcijumom, Magnezijumom....

Ima vec 11-12 godina da ga moji ljubimci imaju u "meniju", i jos im nije "dosadio"...
Manje tj malo spanaca dajem pticama samo dok ima mladih u gnezdima, i to usitnjen i pomesan sa mekom hranom), zbog "straha" od proliva i previse gvozdja.
A u vreme mitarenja je kod mene "obavezan"(bas zbog boje).. to sam vec spomenuo na forumu..

[/quote]svaka cast za tekst. ovaj tekst u dopuni sa slikama biljaka je prava enciklopedija

evo jos malo hrane iz prirode, jedini problem je sto nemogu da nadjem prevod ali su slike ok
http://ocantinhodosmeuspassaros.skyrock.com/9.html

Rale svaka cast za ovaj link , na ovom sajtu ima preko 32 stranice o prirodnoj ishrani stiglica samo treba izdvojit vremena i procitat. Ja juce stavio mojim stavio pupoljke od visnje. Moja komsinica sjekla grane a na njima sve pupoljci ja joj rekao da ne baca nego meni da da jer mi treba za stiglice stavio sam im i do sjutra dan vidim skoro sve pojeli danas sam im stavio ponovo uglavnom dobro ga prihvataju.

Ovo je hrana koja se trenutno može naći u prirodi u neograničenim količinama. Mlade zelene grančice i pupoljci su krajem zime hrana iz prirode prvog reda. Prava vitaminsko mineralna bomba:

Ja mojim stiglicima ubacujem te grancice svakih par dana jer ih obrade ko na strugu.

Ma koliko Štiglići voleli maslačak ili bilo koju drugu prirodnu hranu, nikada se meće prejesti. Prejedanje nije osobina Štiglića, već njihovih vlasnika

Kakav lep prizor

Najviše volim kada ovakve prizore gledam i u svojoj volijeri, avaj sada je ona izdeljena na manje boksove sve u svrhu obezbeđenja adekvatnog prostora priplodnim parovima.
Lepo i zimovac cvrkuće u pozadini