Parenje i uzgoj štiglića

Kakva su vaša iskustva u parenu i uzgoju štiglića?

evo jos jednog teksta iz zova, mislim da ce svima biti od koristi


UZGOJ ŠTIGLICA U KAVEZU

Štiglic je jedna od ptica koje se našim prostorima najèešæe
èuvaju u kavezu.Neki ih drže samo zbog pjesme, neki zbog
bastardiranja, ali je jako malo onih koji ih razmnožavaju u
kavezu.Za razliku od naših, odgajivaèi u svijetu ih legu veæ
decenijama.Odgojene su i mnoge mutacije, o kojima je bilo
rijeèi u prethodnim brojevima.
Postavlja se pitanje, zašto razmnožavati štiglice u kavezu?Kao
prvo, to je izazov za odgajivaèe i ljubitelje ovih ptica;
drugo, ptice izležene u kavezu su mnogo pogodnije za dalje
razmnožavanje i rad od uhvaæenih i treæe, takve ptice mnogo
više pjevaju u toku godine.
Ovaj tekst je namijenjen onima koji žele da pokušaju da dobiju
mlade od svojih parova.
Za poèetak, treba biti siguran u razlikovanje polova ovih
ptica.Mužjak štiglica je krupniji, ima crne brkove u korijenu
kljuna, rub crvene maske prelazi gornji rub oka i pregib na
krilu je crne boje.Ženka je sitnija, crvena maska ne prelazi
rub oka, pregib krila je sivo-zelene ili smeðe boje, brkovi su
sivobijeli.Ako uzmemo u obzir i pjesmu mužjaka, razlikovanje
polova ne bi trebalo da predstavlja veæi problem.
Za parenje treba odabrati ptice koje su veæ duže kod nas, koje
su zdrave, mirne i sa kvalitetnim perjem, koje je znak dobre
kondicije.
U zimskom periodu, ptice držimo zajedno, u volijeri zaštiæenoj
od atmosferskih uticaja, a veæ tada se mogu primijetiti
znakovi naklonosti kod pojedinih parova.Krajem zime, poèetkom
marta, kreæemo sa pripremom za parenje.Prvo odvajamo mužjake u
kaveze za parenje (što veæe, to bolje) i poèinjemo da ih
spremamo.Za mužjake to predstavlja zauzimanje teritorije na
koju æe kasnije doæi ženka.Pored sjemenske hrane pojaèane
konopljom i nigerom, dajemo im dosta zeleniša (maslaèak u
listu i poluzrelom cvijetu, koji jako stimulativno djeluju u
pripremi za parenje), voæe, povræe i smjesu sa
jajima.Mineralne materije u vidu sipine kosti i pijeska,
takoðe, moraju da budu pristupaène pticama svo vrijeme.Zeleniš
dajemo svaki dan (list i cvijet maslaèka naizmjenièno), a
smjesu sa jajima tri puta nedeljno.Ženkama isto tako dajemo
zeleniš, a smjesu sa jajima dva puta nedeljno.Krajem marta
spajamo parove i nastavljamo sa pripremom.Poèetkom aprila,
hranu pojaèavamo sa klijalim sjemenom nigera i konoplje uz
maslaèak i smjesu sa jajima, koje dajemo svaki dan. Par puta
nedeljno dajemo neki multivitaminski preparat, rastvoren u
vodi.Ako je moguæe, pticama treba davati lisne vaši i crve
brašnare da bi se navikle da ih uzimaju (pošto su važni u
ishrani mladih).Lisne vaši je moguæe naæi na voækama ili
ružama, a ptice ih rado uzimaju.
Polovinom aprila postavljamo gnijezdo.Koristimo pleteno
gnijezdo za kanarince, koje postavljamo u ugao kaveza i
kamufliramo ga zelenilom da bi ptice stekle osjeæaj sigurnosti
( najbolje je koristiti plastièno zelenilo).Od materijala za
izgradnju gnijezda pticama ponudimo mahovinu, suvu travu,
jutena i kokosova vlakna, vatu, životinjske dlake i slièno.
Sa produžavanjem dnevne svjetlosti, ptice poèinju da se
interesuju jedna za drugu i za gnijezdo."Ljubljenje"
kljunovima je jedan od važnih znakova zainteresovanosti za
parenje.Od datog materijala, ptice æe napraviti gnijezdo.Sama
izgradnja gnijezda može potrajati, ali treba biti
strpljiv.Veoma je važno da su ptice na mirnom mjestu, gdje ih
ništa ne ometa u udvaranju i izgradnji gnijezda.Kada poène
nošenje jaja, posebnu pažnju treba obratiti na ponašanje
mužjaka jer su skloni razbijanju jaja, a po potrebi ga treba
odvojiti od ženke i puštati ujutru i uveèe da bi jaja bila
oploðena.U sluèaju da odvajamo mužjaka, važno je da ostane u
vizuelnom kontaktu sa ženkom, bilo preko pokretne pregrade u
kavezu za parenje ili da ga okaèimo u drugom kavezu na kavez
za parenje.U protivnom, može se desiti da ženka neæe da leži
na jajima ili da ih razbija.Ako se to desi, jaja treba
podmetnuti pod kanarinku da dovrši inkubaciju i othrani
mlade.Ženke štiglica nose 4-5 jaja i na njima leže 13-14 dana.

Ishrana mladih štiglica je slièna ishrani mladih kanarinaca, s
tim što treba dodavati lisne vaši, mravlja jaja ili crve
brašnare (zbog toga je važno da roditelji budu naviknuti da ih
uzimaju).Klijalo sjeme, zeleniš i mineralne materije su takoðe
veoma važni u ovom periodu.Ako želimo da prstenujemo mlade
ptice, to treba uraditi u uzrastu od 5-6 dana i nekoliko dana
paziti da roditelji ne diraju prstenje.Ako smo mužjaka držali
odvojenog, možemo ga vratiti ženki kada prstenujemo mlade, da
bi joj pomogao u hranjenju.Mladi štiglici rastu brzo i izleæu
iz gnijezda ranije u odnosu na kanarince, ali ih roditelji
hrane duže (do starosti od mjesec dana, pa i više).
Ukoliko štiglice razmnožavamo u veæoj volijeri, mlade možemo
ostaviti sa roditeljima koji se spremaju za novo leglo.Kada
ženka legne na nova jaja, mužjak sam nastavlja da hrani mlade
dok se potpuno ne osamostale.Mlade koji su se osamostalili
odvajamo u poseban kavez ili volijeru.Treba im posvetiti
posebnu pažnju, pošto su dosta osjetljivi.Ishrana treba da
bude što raznovrsnija, higijena besprijekorna (preporuèljivo
je postaviti rešetke na dno kaveza da ptice ne dolaze u dodir
sa izmetom), a povremeno preventivno davati neki od
kokcidiostatika (recimo ESB 30).U starosti od tri mjeseca
mlade ptice poèinju da se mitare i dobijaju boju odraslih
ptica, kada sa sigurnošæu možemo razlikovati polove.
Ovako odgojene ptice su mnogo pitomije, predstavljaju odlièan
uzgojni materijal za dalje razmnožavanje ili bastardiranje, a
takoðe je moguæe i školovati ih po sistemu opisanom u jednom
od prethodnih brojeva.
Iskustva u razmnožavanju štiglica se mogu primijeniti i na
druge vrste naših zeba, pošto su im reproduktivni ciklusi
dosta slièni.


Autor ovog teksta je član našeg foruma DJORDJE VET a tekst je objavljen u listu "Zov".

Evo malo slikica sa volijerama za uzgoj štiglića(moj prijatelj Goran)

Dobro izgleda i solidne kafeze za odgoj stiglice.

evo jos jedan interesantan text....

ČEŠLJUGAR - DRŽANJE I UZGOJ



Jürgen Marek



Gospodin Jürgen Marek češljugare uzgaja više od 10 godina. On u svom tekstu ne razdvaja podvrste češljugara (npr. Carduelis Carduelis Major od drugih podvrsta), jer je to za uzgoj i njegu ovih ptica nebitno, budući da su njihova prehrana i uzgoj u pokušaju domestificiranja identični. Drži ih na lođi u letarkama širine 0,65 m, dubine 1,25m i visine 2,30m. Lođa je otvorena cijele godine. Iz njegovog teksta izdvojio sam one dijelove koji će našim uzgajateljima biti od koristi.



Češljugari su poznati, kao i mnoge nedomestificirane ptice da oni sami odabiru partnere. Stoga im treba osigurati makar i minimalnu mogućnost samoizbora. Jednoj ženki u letarki pridružujemo najmanje dva mužjaka ili pak jednom mužjaku najmanje dvije ženke. Ako to učinimo početkom zime već u veljači primjećujemo prve znakove simpatija koje se izražavaju u traženju kontakta kljunovima. Početkom proljeća primjećujemo, karakteristično za češljugare, horizontalno zakretanje tijelom (lijevo-desno) s istovremenim spuštanjem krila i širenjem repa. Usklađivanje u fazi uparivanja (samostalnog izbora partnera) , počinje onda kada partner sjedi nasuprot u istovjetnoj poziciji i usklađenih pokreta. Zatim se često prate zajedničkim letom s jedne pozicije na drugu.



Približavanjem parenja, pojačavanjem nagona, netrpeljivost prema suparnicima jača i sada treba odvojiti parove. Iskustvo g. Mareka govori kako s parenjem možemo računati u drugoj polovici travnja. Prvi nasad bude položen početkom svibnja. Ove navode potvrđuje njegova evidencija koju vodi pedantno, a odnosi se na cjelogodišnje držanje ptica u vanjskim uvjetima. U sobnom držanju ptica, parenje i nesenje jaja počinje ranije, ali ishod je nesiguran. Broj neoplođenih jaja je tada vrlo visok.



Pokazuju li ptice interes za gradnju gnijezda dajemo im na raspolaganje mahovinu, suhu travu, životinjsku dlaku, kozmetički vatu, pamuk (može i 'pamuk' topole, ciganskog perja, vrbe, šaša - op. prev.). Vata, pamuk i životinjske dlake, osim za gradnju gnijezda, služe i za 'nagovaranje' partnera, tako da ih ptice čupaju i nose amo-tamo po letarci.



G. Marek koristi plastična gnijezda za kanarince stasa. Gnijezdo stavi u prednji dio letarke ispod krova na gredu za koju ga pričvrsti vijkom. Kako bi se parovi privikli na gnijezdo on drži dva gnijezda cijele godine u svakoj letarci. Početkom gniježđenja vadi stara gnijezda i postavlja novo. Ako zbog bilo kojeg razloga nije postavio plastično gnijezdo tada bi njegovi češljugari uvijek koristili borove grane (koje stavlja radi dekoracije) kao podlogu za gnijezdo. Nesenje jaja se odvija u jutarnjim satima, u pravilu oko sedam sati. Nasad većinom broji pet jaja, rijetko četiri.



Ponašanje mužjaka prema partnerici za vrijeme ležanja na jajima je različito i jako individualno. Raspon ponašanja seže od potpune ravnodušnosti do osobite brižljivosti, a očitava se u hranjenju partnerice u gnijezdu, čestim obilaskom, praćenjem pri izlijetanju iz gnijezda, dakle sudjelovanjem baš u svemu.



Dvanaestog do četrnaestog dana vale se pilići. Tada se opaža veća aktivnost hranjenja koje se slijedećih dana još intenzivira. Partner hrani svoju ženku na gnijezdu, tako da ona ne mora napuštati gnijezdo zbog uzimanja hrane. Izlazi samo zbog pijenja vode i nužde. Negdje oko četvrtog dana ženka preuzima kompletnu obvezu hranjenja i radi uzimanja hrane napušta gnijezdo. Time je mužjaku omogućeno direktno hranjenje potomstva.



Važnu ulogu u uzgoju češljugara ima davanje poluzrelog sjemenja divljih korova i trava. Ako se roditeljima nude odgovarajuće biljke u dostatnim količinama i hranjenje će biti obilatije. Poluzrelo sjemenja maslačka (može i čuvano u zamrzivaču), davano u velikim količinama, ima naročitu ulogu u ishrani mladunaca. Prirodna hrana je bitna u uzgoju češljugara. Trebalo bi je davati najmanje do polovice vremena provedenog u gnijezdu, što znači do starosti mladunaca od sedam, osam dana. Tada će roditelji rado preuzeti i klijavu hranu kao zamjenu prirodnoj hrani. Starenjem mladunaca raste udio suhe sjemenske hrane u njihovoj prehrani. Za vrijeme cijelog uzgoja mladunaca trebamo davati i svježi list maslačka.



G. Marek istovremeno svojim češljugarima daje lutke crva brašnara (najbolje u mekoj ovojnici) koje rado jedu. Crve brašnare hrani zobenim pahuljicama, nasjeckanim listovima maslačka i koprive. Povremeno im daje naribanu mrkvu koju posipa s Nekton-S prahom. Ribana mrkva ima prednosti jer je crvi više vole nego u komadima, lakše je probavljaju, a tako ih je lakše vitaminizirati. Ovaj uzgajatelj samo iznimno rijetko daje jajnu hranu i kako sam kaže ona ne igra nikakvu ulogu u ishrani njegovih češljugara. Nakon izlijetanja ptića ponudu životinjskih bjelančevina treba malo - pomalo smanjivati. Tjedan dana nakon izlijetanja više ne daje lutke crva brašnara.



U kasnijem uzgoju, lipanj / srpanj, obzirom da poluzrelog sjemenja maslačka više nema (ako ga niste spremili u zamrzivač), može ga se nadomjestiti drugim biljkama koje dozrijevaju u to vrijeme. Tako možemo dati poluzrelo sjeme repice, koju lako nalazimo i obilat je izvor prirodne hrane. Dobro će prihvatiti i mliječnu zriobu raznih kostriša, prvenstveno poljskog ostaka (Sonechus arvensis) i biljke livadna kozja brada (Tragopogon pratensis) koju Njemci zovu Wiesn - Bocksbart. Povremeni uzgoj samo s klijavom hranom, lutkama crva brašnara i svježim listovima maslačka isto tako prolazi uspješno kod ovog uzgajatelja češljugara.



Prema njegovom iskustvu, ako nisu uznemiravane, mlade ptice ostaju u gnijezdu oko šesnaest dana. Nakon izletanja roditelji će ih hraniti još dva do tri tjedna i to prvenstveno mužjak jer ženka zasniva slijedeći nasad. Mlade ptice treba prstenovati šestog dana života. Samo iznimno rijetko će roditelji zbog prstena izbaciti mladunce iz gnijezda (navodi samo jedan slučaj).



Sa prehranom češljugara nema problema. Kao temeljnu hranu daje sjemensku mješanicu za čižke i za češljugare firme Blatner. U proljeće daje klijavu hranu iste te firme za čižke koja je naročito bogata sjemenjem raznih salata i nigerom. Važno je davati minerale a daje ih u formi grita od školjaka i kalcija u formi usitnjenih ljusaka kuhanih kokošjih jaja. Potreba za mineralima je naročito pojačana u uzgojnom periodu (nesenje jaja i rast mladunaca) te periodu promjene perja. Hrana životinjskog podrijetla već je prije navedena. Od zelene hrane daleko najviše daje maslačak (list i glavice). Za maslačkom postoji interes češljugara i u mitarenju. Osim maslačka češljugari naročito vole i uživaju u poluzrelom sjemenju noćurka (Oenothera biennis). Ono dozrijeva u srpnju i kolovozu a nalazi se u sjemenim mahunama ove biljke. Stare i mlade ptice s oduševljenjem vise na toj biljci koja može biti veća od jednog metra. Kljunovima buše pojedine mahune kako bi izvadili sitne, okrugle, tamnosmeđe sjemenjače. I estetski je užitak promatrati češljugare kako u grozdovima vise na mahunama ove biljke te se naslađuju sjemenjem. U prirodi noćurak nalazimo na suhim tlima.



U drugom mjesecu života, približno sa šest tjedana, mladi mužjaci počinju pjevušiti svoju pjesmu slušajući i oponašajući stare pjevače. U kasnijim leglima to je problem jer su stare raspjevane ptice u međuvremenu ušle u promjenu perja i prestale pjevati. Kako bismo ipak mladim mužjacima omogućili slušanje pjeva koristimo se tehnikom. Puštamo im pjesmu snimljenu na vrpci ili CD-u.

Der Vogelfreund, travanj 2005.






--------------------------------------------------------------------------------





U POSJETI JEDNOM UZGAJATELJU CARDUELIDA



Paul Pütz



U ovom članku g. Paul Pütz opisuje iskustva g. Jürgena Junga kojeg je posjetio u njegovu domu u Hadamaru kraj Limburga. G. Jung je poznati uzgajatelj češljugara i drugih carduelida (zebovki) u Njemačkoj. On je i predsjednik 'Cardueliden Klub Westerwald 1989'.



Taj gospodin navodi kako je uzgoj naših ptica vrlo skup i to zbog skupe sjemenske hrane. Stoga trebamo obratiti naročito pozornost na kvalitetu iste prilikom kupnje. Sjemensku mješanicu daje prema svom nahođenju i iskustvu kako bi ove bile što bolje prilagođene pojedinoj vrsti ptica. Sjemensku mješanicu za šumske ptice ovaj uzgajatelj ne koristi. Umjesto nje daje sjeme šumskog drveća ili njihove pojedine komponente. Prije kupnje svako će sjeme dobro promotriti i pažljivo odabrati. Prečesto ptice ostavljaju sjemenje a da ne bismo barem po izgledu pokušali utvrditi kvalitetu. Dobru, zdravu, kvalitetnu hranu ptice pojedu do zadnje sjemenke. G. Jung hrani svoje ptice i klijavom hranom koju isto tako dopunjuje i prilagođava pojedinoj vrsti ptica. Iako je ptice rado jedu on je daje samo u malim količinama.



Sva literatura i iskustva govore da češljugari u uzgoju imaju naročitu potrebu za glavicama maslačka, tj. sjemenjem maslačka u mliječnoj zriobi. Ali ovog nema uvijek u prirodi kada je to nama, našim češljugarima potrebno, tj. kada se legu mladi ptići. Stoga, u intenzivnom uzgoju uvijek moramo imati zalihu ove hrane. Škarama ćemo sa glavica odstraniti vrh, složiti porcije za dnevnu potrebu i zamrznuti u ledenicu. Nakon vađenja zamrznutih glavica maslačka iz ledenice one potamne, gotovo pocrne. To ne mora biti tako. Porciju glavica treba izvaditi iz ledenice 24 sata prije korištenja i staviti u hladnjak. Tu će se postupno odmrzavati i polako gubiti vlagu. Sat prije davanja pticama izvadimo ih na sobnu temperaturu. Boja se neće bitno promijeniti, a sjemenke u glavicama će biti savršene.Ptice će ih rado jesti i njima dobro i obilno hraniti mladunce. U proljeće kada je maslačak sveprisutan trebamo skrbiti ne samo o tekućoj uzgojnoj godini, već i o sveopćoj opskrbi ovom nezamjenjivom biljkom u uzgoju češljugara. To je pravo vrijeme da se stvori zaliha i pospremi u ledenicu.



U nepovoljnim godinama kada maslačka nema dovoljno, a nisu stvorene zalihe, uzgajatelji su prisiljeni odlaziti na veće udaljenosti kako bi pribavili dovoljne količine. G. Jung u uzgoju hrani svoje ptice tri puta dnevno. Zelenje koje brzo vene (npr. mišjakinja) je vrlo opasno i treba ga brzo zamijeniti svježim biljkama.



U uzgojnom pticama je potrebna i hrana životinjskog podrijetla. Ovaj uzgajatelj ih daje u obliku lutke crva brašnara i lisnih ušiju. Većim pticama; velika rujnica (Pinicola enucleator), kavkaska rujnica (Carpodacus rubicilla) daje i skakavce. Skakavce stavlja u letarku u staklenom terariju (naravno bez vode i sa zemljom na dnu), kako ovi ne bi mogli pobjeći. Njegove ptice to već zanju, odmah ulijeću u terarij, brzo ih hvataju i pohlepno jedu.



Od crva brašnara prvenstveno koristi lutke dok su u mekoj ovojnici jer tvrde hitinske ovojnice često dovode do probavnih smetnji ptica. Hranom vitaminizira crve brašnare dakle i njihove lutke, kako bi preko njih ptice dobile vitamine. Kao naročitu poslasticu pticama daje zelene lisne uši. Ukazuje na činjenicu da se zelene lisne uši češće javljaju kao plavo-sivi soj. Najčešće ih pronalazi na lišću i stabljikama repice. Puno lakše pronalazimo crne lisne uši, ali ptice ih ne vole.



G. Jung pticama daje znatne količine raznovrsnog poluzrelog sjemenja koje ubire u prirodi. Za davanje ovog bilja koristi mali stolić na kojemu je ploča izbušena raznim dimenzijama svrdla za drvo. Tako nastanu rupe različitih promjera u koje uvlači stručak biljke. Biljke su tako u uspravnom položaju i lako dostupne pticama sa svih strana. Od poluzrelog sjemenja češljugarima daje različak (Centaurea cyanus), Flockenblumen (Centaurea jacea), Mariendistel (vrsta uvoznog strička) kojeg on očito sije na svom posjedu. Ova biljka ima vrlo oštre bodlje koje odstranjuje škarama, kako se ptice ne bi ozlijedile. Naravno da je i prije spomenuti maslačak u velikim količinama.



Od mineralne hrane daje sipinu kost, minerale za golubove (tzv. golublji kolač), pijesak i mljevene ljuske kuhanih kokošjih jaja. Ljuske kokošjih jaja imaju prednost, naročito za češljugare, ispred ostalih mineralnih preparata. Još daje šumsku zemlju, a najbolje je iz bukove šume. Na dno letarki stavlja pijesak, kojeg zimi zamijeni sa hygro paletama koje dobro upijaju vlagu. A na početku uzgojnog perioda na dno stavlja šumsku zemlju.



Kanarienfreund, studeni 1991.






--------------------------------------------------------------------------------

evo i drugi deo.....

ČEŠLJUGAR - TEMA S VARIJACIJAMA



Paul Pütz



U ovom članku g. Pütz opisuje posjet poznatom uzgajatelju u Njemačkoj g. Robertu Benderu iz Limburga. O njemu kaže slijedeće: Uzgojni prijatelj Robert Bender je već godinama poznat u krugovima uzgajatelja ptica. Poznat je po uspjesima na izložbama, a naročito kao veliki zaljubljenik u češljugare.



Njegovi su češljugari smješteni u velike letarke. Natkrivene su, kako kaže sam g. Bender, samo zato kako bi njemu za nevremena bio olakšan pristup do ptica. Dakle, ovi su češljugari držani tako reći u slobodnoj prirodi. Ptice pjevaju glasno i za vrijeme snimanja za časopis. Sve su ptice, također i mutacije, robusne i očito se dobro osjećaju u takvim uvjetima. Za prečke koristi prirodne grane različite tvrdoće. Na betonskom podu (kako ne bi mogli ulaziti glodavci), nalazi se pijesak. Uz to na raspolaganju je grit kojeg ptice mogu uzimati po želji.



Kao zdrav temelj uspješnog uzgoja češljugara g. Bender navodi kako je naročito važno svaku pojedinu pticu svakodnevno dobro promotriti. Dakle ne baciti samo kratak pogled na njih već svaku pticu pažljivo promotriti. Tako ćemo se osvjedočiti da se sve ptice u redu.



Od 35 pari češljugara u uzgoju 1997 godine dobio je ukupno 225 mladih ptica. Uspjehu svakako bitno pridonosi i omogućavanje samostalnog odabira partnera u zajedničkoj zimskoj letarci. Harmonija uzgojnih parova je od velike važnosti za uspješan uzgoj. Kao materijal za gradnju gnijezda koristi vatu, šarpiju, kokosova vlakna. Za zaštitu od pogleda oko gnijezda stavlja grančice umjetnog božićnog drvca koje koristi samo jednu sezonu.



Sjemenska hrana: svjetla perila, niger, sjeme strička (Distelsamen, lat. Cirsium spp.). Konoplju daje samo u vrijeme promjene perja u zasebnim posudicama. Daje vitaminski preparat Nekton - Tonik K u malim posudicama kako bi ih ptice mogle uzimati po želji. Uvijek stavlja samo malo tog preparata. U knjizi o uzgoju češljugara talijanskog autora Giorgia Bassegia ovaj se preparat također spominje.



Uzgojna hrana: Kao uzgojnu hranu ovaj uzgajatelj koristi 50% gotove jajne smjese + 50% tvrdo kuhanih kokošjih jaja, u što primješa malo naribane mrkve. Sve to zajedno izmiješano daje vlažno - rahlu smjesu. U tu hranu često pridodaje sitno narezanog lista maslačka. Naravno da posebno daje i glavice maslačka odrezanih vrhova. Dnevno - tako dugo dok nema mraza - stavlja komad mrkve među žice koju ptice, kada nauče, rado kljucaju. Sjemene stapke noćurka su također prisutne u letarkama, da bi ptice uz hranu imale i zanimaciju.



G. Pützu je naročito zapeo za oko bijeli češljugar sa žutim oznakama na krilima i s malo zlatnog perja na glavi. Ima crne oči, dakle nije albino. Kako je dobiven? Prije deset godina u Italiji se parilo šarene češljugare upravo s ciljem dobivanja bijele ptice ili barem takove koja bi imala što manje šarenila. Već na svjetskoj izložbi u Münchenu 1972. godine prvi put je izložen gotovo bijeli češljugar. Sparivanjem bijelog s uobičajeno obojanim dobivaju se šarene ptice. Prva i najčešća bjelina koja se javlja iz takvog parenja je bijelo grlo, bijela pera u krilima i repu. Javljaju se i svijetli nokti. Nakon toga parimo šarene ptice međusobno i tako do pojave bijelog češljugara. Naravno da taj dugotrajan postupak više nije potreban jer ćemo pariti bijele češljugare međusobno.



G. Pütz dalje navodi kako je kod g. Bendera prvi put vidio žutog češljugara. Taj češljugar ima inače bijele partije na prsima obojene žuto. Smeđa boja prsiju protkana je žutom bojom i zato je znatno intenzivnija i tamnija. Leđa dobivaju zelenkasti preljev. Radi se o dominantnom nasljednom svojstvu.



Perla češljugari (perla - biser) imaju veliko perje 'isperlano' (bisernasto). To se svojstvo pojavilo na jednoj sivokriloj ptici. Noge i nokti su svijetli. Sparivanje takvog češljugara s normalom dobivaju se potomci normalno obojeni, jedino je paperje svjetlo sivo. Dakle, svojstvo je recesivno. Njihovim međusobnim sparivanjem dobit ćemo oi 'perla' češljugare.



Razliku između pastelnog češljugara i dvostruko pastelnog češljugara g. Bender ovako objašnjava. Npr. ahat pastel ima leđa žućkasto siva do srebrno siva, a krila su nešto svijetlija nego kod uobičajeno obojanih ptica. A kod duplog pastela veliko krilno i repno perje je jako svijetlo.



Osim već navednih g. Bender posjeduje i smeđu mutaciju češljugara. Uskoro se očekuju nove mutacije, stoga je neophodna edukacija sudaca o ovoj materiji. (To je bila 1998. godina. Danas, 2007. godine postoje i slijedeće mutacije češljugra: satenska, eumska, izabelna i opalna. - op. prev.)



Der Vogelfreund, veljača 1998.








--------------------------------------------------------------------------------





OSOBITOSTI ČEŠLJUGARA



Klaus Speicher



Svoju popularnost među njemačkim uzgajateljima između ostalog češljugar zahvaljuje i bojama crno-crveno-žutoj koje su ujedno i boje Njemačke zastave. Njegovo latinsko ime Carduelis carduelis daje cijeloj podvrsti zebovki ime Carduelinae.



Češljugar je ornitolozima zanimljiv i jedinstven jer je on moderna vrsta, točnije rečeno evolucijski predstavlja mlađu vrstu ptica. Među svim domaćim 'šumskim pticama' (divljim pticama) je najšarenija. Blista u mnogim bojama. Samo kod njega - i to jedinstveno - su oznake strogo ograničene i crvena lipokromska maska je jasno ocrtana kao i žute lipokromske oznake na krilima. Donja strana tijela je rasvijetljena. Carduelis carduelis major ima još izraženija ova obilježja.



Češljugar kao uostalom i mnoge zebovke u prvim danima života svojih mladunaca gutaju njihovu stolicu. To je svakako nešto više od higijene gnijezda. Poznati biolog sa Sveučilišta U Achenu E Glück je pažljivo istražio ovu pojavu. Stolica mladunaca je obavijena otpornom sluzi zbog čega bi je roditelji mogli naposlijetku odnijeti daleko od gnijezda. Ali zašto to ne čine u najranijoj mladosti svojih potomaka? Stolica mladih čučavaca jest prehrambeno previše vrijedna da bi je roditelji samo tako razbacivali. U prvim danima nakon izlijeganja probavni trakt još nije dovoljno učinkovit. Zbog toga stolica mladunaca sadrži još puno hranjivih tvari koje mogu biti ponovo iskorištene. Na ovu činjenicu ukazuje ahenski biolog nakon temeljitog istraživanja.



Kada se izvale mladi češljugari ženka još nekoliko dana ostaje sjediti na gnijezdu kako bi grijala mladunce dok malo ne ojačaju. Za to će vrijeme mužjak hraniti ženku. Dvadeset do četrdeset puta dnevno on hrani ženku i iz volje joj daje sjeme maslačka, strička, različka i drugih korova koje pobire na livadama u okolici. Ženka tako dobivenu hranu dijeli mladuncima u manjim porcijama. Istražujući tu pojavu istaknuti biolog brao je biljke u mliječnoj zriobi i njima hranio češljugare u ispitnoj skupini. Odraslim pticama ova je hrana lako probavljiva i oni koriste 91% energije sadržane u sjemenkama. U njihovoj stolici stoga ostaje samo još malo hranjivih tvari tj. oko 16 kJ po gramu suhe tvari. Naprotiv stolica mladih češljugara u prva četiri dana starosti sadrži više od trideset ponekad čak i više od pedeset kJ po gramu. Skoro svu ovu stolicu, još bogatu hranjivim tvarima, roditelji će marljivo progutati. Takvom reciklažom mladunci će naročito dobro probaviti neiskorištene tvari. (Ovdje to nije navedeno ali ja smatram da postoji još jedan razlog zašto je potrebna opisana reciklaža. Vraćanjem stolice u probavni trakt mladunaca obogaćuje se crijevna flora koja pak pospješuje probavu - op. prev.).



Tjedan dana kasnije mladunci probavljaju hranu skoro jednako djelotvorno kao i njihovi roditelji. Revnost kojom roditelji gutaju stolicu mladunaca prestaje odjednom. Mladunci sada odlažu stolicu na rub gnijezda. Ovo saznaje temeljeno na dokazima potvrđeno eksperimentom očigledno, uz sve navedeno, još k tome optimalno štedi rad roditelja.



Der Vogelfreund, svibanj 1999.






--------------------------------------------------------------------------------



PREVENTIVA I LIJEČENJE



Ivan Žitnik



Preventiva:



Kao preventivu u odžavanju zdravlja ptica koristimo ESB3-30% koji se prema uputstvu daje 1g na 1 litru vode. Dobro ga je otopiti u čaši mlake vode (nikako tople ili vruće!). U tu svrhu daje se pet dana i to u slijedećim razdobljima:

1. prije sezone parenja,

2. u osamostaljivanju, tj. odvajanju mladunaca od roditelja,

3. neposredno prije promjene perja,

4. poslije izložbi.



Neki uzgajatelji kao preventivu daju veću dozu preparata: 1,2 g na 1 litru vode. Drugi pak daju ovaj preparat svaki mjesec dana tijekom cijele godine. Ova učestalost preventivnog djelovanja osobito je prisutna kod nekih uzgajatelja sibirskih češljugara (Carduelis carduelis major) jer su oni poznati po osjetljivosti na crijevne bakterije. Takav pristup preventivno djelovanju jest dvojben. Svaki lijek pa tako i ESB3-30% uz pozitivno djelovanje ima i negativa učinak. Osim na štetne bakterije u probavno traktu djeluje negativno na korisnu crijevnu floru koja ima značajan učinak na stvaranje imuniteta. To znači da umanjujemo imunitet i dolazimo u situaciju da više ne možemo uzgajati ptice bez sve češće uporabe medikamenata. To je taj začarani krug koji postaje uopće prisutan u uzgoju.



Poslije uporabe lijeka obavezno treba naći načina da oporavimo crijevnu floru koja je svakako oštećena. U tu svrhu koristimo preparate kao što je Bio-Digest i Probi-Zyme ili pak probiotike za ljudsku uporabu.



Ne može se negirati da i oni uzgajatelji koji koriste veće doze ESB3-30% također imaju uspjeha u uzgoju češljugara, samo je pitanje koliko su njihove ptice sposobne za daljnju reprodukciju.



Liječenje:



Liječenje ptica je najbolje provoditi nakon analize stolice, brisa grla i kloake oboljele ptice što se vrlo uspješno provodi na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, Zavodu za bolesti peradi. Točna dijagnoza je garancija uspjeha kojem svakako bitno pridonosi opažanje bolesti na vrijeme i rani početak liječenja. Nažalost znamo da se ovaj prije opisani postupak u praksi ne provodi često već ptice liječimo nasumce.



Ako liječimo pomoću ESB3-30%, propisana doza je 1,2 g na 1 litru vode tijekom 7 dana. Često se koriste veće doze od propisane o čemu opet možemo raspravljati. Poslije svakog tretmana ESB3-30% svakako treba dati neki multivitaminski preparat. Vitamini djeluju pozitivno na oporavak oštećene crijevne flore uz već prije navedene preparate.



Važno je naglasiti kako preventivno možemo djelovati održavanjem čistoće pribora, kaveza i prostora u kojem borave ptice. Stoga na kraju naročito ističem onu poznatu: 'Čistoće je pola zdravlja!'.



Napomena: Umjesto ESB3-30% ista firma (NOVARTIS, Basel, Švicarska) sada proizvodi preparat 'COSUMIX+120'

(aktivne tvari:

- Sulfaclorpyridazin - Na

- Trimethoprim)





Zaključak:



Za kraj možemo zaključiti kako do uspjeha u uzgoju nije jednostavno doći. Potrebne su kvalitetne ptice, vrijedne uzgojne životinje koje moraju biti tijekom cijele godine održavane u top-kondiciji. Samo takve ptice mogu dati dobre, kvalitetne i vitalne mladunce. Da bi se to postiglo potrebno je znanje, iskustvo, kvalitetna hrana, entuzijazam, malo sreće i puno ljubavi i truda.



Uzgoj u letarci dopušta zanimljiv uvid u ponašanje i život ove ptičje vrste. Češljugar je drag i nadasve lijep ljubimac, koji još k tome raspolaže ugodnim, živahnim i vedrim pjevom.



Pripremio: Ivan Žitnik

Prijepis: Davor Skejić

E ovo je stvarno koristan tekst, moze se dosta nauciti.

Steva ::

E ovo je stvarno koristan tekst, moze se dosta nauciti.

koristan za one kao ja....koji dosta malo znaju o odgoju stiglica u zarobljenistvu....)))
meni je to samo jednom poslo za rukom...

Pozdrav svima na ovom topicu,

Drago mi je da postoji mesto gde bi odgajivaci ili buduci odgajivaci razmenjivali svoja iskustva.
Medjutim, koliko sam ja upoznat, mi u Srbiji vec na prvom koraku nailazimo na prepreku, a to je protivzakonito drzanje divljih ptica u kavezu i nepostojanje zakonske regulative o prstenovanju i propratnoj dokumentaciji kojom bi dokazali da vase ptice poticu od roditelja izlezenih u kavezu, a da nisu izlovljavani u prirodi??
Mozda bi se trebalo tom temom pozabaviti...mislim dzabe je meni sto znam sta stiglic sanja kad moram u ilegalu?

Nadam se da nisam oftopic...

Pa forum je i napravljen pre par dana upravo sa tim ciljem da se što više nas zaljubljenika skupi na jednom mestu i da kasnije utičemo da se prizna uzgoj šumskih ptica kod nas. Ima dole postova u temi ornitološki lov o tome.

ovo je prizor.

Sta bi dao i da uparim ovako stiglice,bio bi najsrecniji na svetu...

Vlatko misliš da nisam to probao

Pa kad imaš mirnu pticu možeš da uhvatiš i divlju i ona se vrlo brzo pripitomi. Prošle zime sam ekperimentisao i najbolje je da se pripitomljava jedna po jedna ptica. Imaš jednog pitomog, pustiš još jednog pa kad se on za nekih mesec dana navikne pustiš još jednog....išao sam do četiri štiglića i dva cajzlića -celo jato pušteno u sobi. Mnogo je bitno da im odrediš "mirno mesto" gde ih nećeš juriti i da ih juriš sa svakog mesta gde ne želiš da stoje.

Dali ste počeli sa pripremama za parenje štiglića?
Ja mojima dva puta nedeljno dajem jajčanu hranu,a listove maslačka,mišjakinje i salate svaki drugi.
Za koji dan ću početi da im dajem klijvo semenje(niger i konoplju).
Ptice su raspevane svakodnevno ,drže se po parovima,tako da se nadam nečemu ove godine
Kako vi pripremate štigliće

Luckyboy ::

Dali ste počeli sa pripremama za parenje štiglića?
Ja mojima dva puta nedeljno dajem jajčanu hranu,a listove maslačka,mišjakinje i salate svaki drugi.
Za koji dan ću početi da im dajem klijvo semenje(niger i konoplju).
Ptice su raspevane svakodnevno ,drže se po parovima,tako da se nadam nečemu ove godine
Kako vi pripremate štigliće

najbolje za klijanje je niger i repica.

Nisu nešto ludi za repicom,ona uvek ostane u posudi,dok niger prvo počiste

Luckyboy ::

Dali ste počeli sa pripremama za parenje štiglića?
Ja mojima dva puta nedeljno dajem jajčanu hranu,a listove maslačka,mišjakinje i salate svaki drugi.
Za koji dan ću početi da im dajem klijvo semenje(niger i konoplju).
Ptice su raspevane svakodnevno ,drže se po parovima,tako da se nadam nečemu ove godine
Kako vi pripremate štigliće

bas tako, samo izbaci salatu

Zbog čega da izbacim salatu,dali je štetna po ptice,ili misliš zbog pesticida

Luckyboy ::

Zbog čega da izbacim salatu,dali je štetna po ptice,ili misliš zbog pesticida

moze da nagrdi pticu, da je prolije. Kad imas maslacka izbaci i misjakinju. maslacak je ZAKON i kad imas njega nema potrebe da dajes slatatu i misjakinju

sestoperac ::

Luckyboy ::

Zbog čega da izbacim salatu,dali je štetna po ptice,ili misliš zbog pesticida

moze da nagrdi pticu, da je prolije. Kad imas maslacka izbaci i misjakinju. maslacak je ZAKON i kad imas njega nema potrebe da dajes slatatu i misjakinju

Sestoperac ja mok
jim pticama dvadeset i kusur godina dajem salatu bar dva puta nedeljno i nisam imao nikad problema da su mi ptice dobivale proliv, a stvarno cuo sam od puno ljudi da su doziveli takve probleme sa prolivom.Salata mora biti dobro oprana i sa kuhinjskim papirom prosusena da ne bude puno vlazna nokra,nikako nakvasenu salatu nedavati

drugari za da ne dobie pticata proliv zaedno so salatata se dodava, vo mineralkite i AFION

Drle ::

sestoperac ::

Luckyboy ::

Zbog čega da izbacim salatu,dali je štetna po ptice,ili misliš zbog pesticida

moze da nagrdi pticu, da je prolije. Kad imas maslacka izbaci i misjakinju. maslacak je ZAKON i kad imas njega nema potrebe da dajes slatatu i misjakinju

Sestoperac ja mok
jim pticama dvadeset i kusur godina dajem salatu bar dva puta nedeljno i nisam imao nikad problema da su mi ptice dobivale proliv, a stvarno cuo sam od puno ljudi da su doziveli takve probleme sa prolivom.Salata mora biti dobro oprana i sa kuhinjskim papirom prosusena da ne bude puno vlazna nokra,nikako nakvasenu salatu nedavati

e upravo zbog prica ja je nikad nisam davao, bas sam od mnogo pticara cuo da salata nije dobra. Mozda bih dao salatu koja je odgojena u mojoj basti, a ovu iz staklenika nema sanse.

Luckyboy ::

Nisu nešto ludi za repicom,ona uvek ostane u posudi,dok niger prvo počiste

reka sam za klijanje je najbolja repica i niger,u isto vrijeme proklijaju ,jesti će je svaka ptca.

ticar ::

Luckyboy ::

Nisu nešto ludi za repicom,ona uvek ostane u posudi,dok niger prvo počiste

reka sam za klijanje je najbolja repica i niger,u isto vrijeme proklijaju ,jesti će je svaka ptca.

Pa o klijanom semenu sam i mislio,klijanu repicu